Uznemiravanje na radnom mjestu nažalost nije rijetkost, a posljedice koje ono ostavlja na zdravlje i dostojanstvo zaposlenih mogu biti ozbiljne i dugotrajne. Upravo zbog toga u Republici Srpskoj je donesen Zakon o zaštiti od uznemiravanja na radu, koji jasno uređuje prava i obaveze i poslodavaca i radnika, te propisuje mehanizme zaštite.
Pod uznemiravanjem se podrazumijeva svako ponašanje koje može nanijeti fizičku, psihičku ili seksualnu štetu zaposlenom ili grupi zaposlenih. To može biti jednokratna situacija, ali i učestalo ponašanje koje stvara neprijateljsko i ponižavajuće okruženje. U praksi se ono najčešće ispoljava kroz prijetnje, uvrede, ponižavanje rezultata rada, uskraćivanje informacija, izolaciju ili postavljanje nerealnih rokova. Posebno osjetljiva kategorija je seksualno uznemiravanje, gdje je svako neželjeno ponašanje polne prirode jasno prepoznato zakonom kao zabranjeno.
I poslodavci i radnici imaju obavezu da se uzdrže od ovakvog ponašanja. Poslodavac, međutim, ima dodatnu odgovornost da organizuje radni proces na način koji sprječava uznemiravanje, da osigura zdravo i bezbjedno radno okruženje i da radnike redovno informiše o njihovim pravima i mehanizmima zaštite. Ako se desi šteta, poslodavac snosi odgovornost za postupke svojih radnika, ali ima pravo da naknadno traži regres od onog ko je uznemiravanje počinio.
Radnik koji smatra da je bio izložen ovakvom ponašanju može zatražiti zaštitu od poslodavca u roku od trideset dana od posljednje radnje. Poslodavac je zatim dužan da sprovede postupak i da ga završi u roku od petnaest dana – sporazumom ili obustavom postupka. Ako do dogovora ne dođe, radnik ima pravo da se obrati Agenciji za mirno rješavanje sporova ili da pokrene sudski postupak. Važno je naglasiti da je cijeli postupak hitan, povjerljiv i zatvoren za javnost, a sporazum koji se zaključi ima snagu izvršne isprave.
Kada ljekar medicine rada procijeni da uznemiravanje ugrožava zdravlje zaposlenog, poslodavac je dužan da odmah reaguje – premještajem uznemiravača ili njegovim udaljenjem sa radnog mjesta. Do sprovođenja tih mjera radnik ima pravo da odbije rad, ali i da prima naknadu plate. Pred sudom se može tražiti potvrda da je do uznemiravanja došlo, zabrana daljeg uznemiravanja, uklanjanje posljedica, kao i naknada materijalne i nematerijalne štete. Sud može naložiti i javno objavljivanje presude, i to na trošak onoga ko je uznemiravanje počinio.
Zakon pruža i dodatnu sigurnost zaposlenima time što zabranjuje bilo kakvu odmazdu. To znači da radnik koji pokrene postupak ne smije biti otpušten, premješten, proglašen viškom ili stavljen u nepovoljniji položaj zbog traženja zaštite. Isto važi i za svjedoke i sva lica koja učestvuju u postupku.
Nadzor nad sprovođenjem zakona vrše inspekcija rada i upravna inspekcija, a kazne za poslodavce koji ne poštuju propise su značajne – za pravna lica kreću se od 2.000 do 12.000 KM, dok su za odgovorna lica u rasponu od 200 do 1.200 KM.
Poruka zakonodavca je jasna – zaštita dostojanstva i zdravlja zaposlenih je prioritet, a uznemiravanje na radnom mjestu neće biti tolerisano. Za radnike to znači da nisu prepušteni sami sebi, dok poslodavci moraju ozbiljno shvatiti svoju ulogu u stvaranju sigurnog i zdravog radnog okruženja.
