Day: September 3, 2025

Licenciranje u građevinskom sektoru u Republici Srpskoj predstavlja ključni korak za legalno i profesionalno obavljanje poslova u ovoj oblasti. Bez obzira da li se radi o fizičkim ili pravnim licima, licence osiguravaju da se sve aktivnosti izvode u skladu sa zakonom i profesionalnim standardima, čime se garantuje sigurnost, kvalitet i odgovornost u građevinarstvu.

Licence za fizička lica

Fizička lica koja žele da dobiju licencu moraju ispuniti određene uslove koji uključuju stručnu spremnost, praktično iskustvo i, u nekim slučajevima, polaganje stručnog ispita. Licence se izdaju na lično ime i omogućavaju pojedincu da samostalno obavlja određene djelatnosti u građevinarstvu, pri čemu licencirani inženjer može u kontinuitetu:

а) izrađuje dokumente prostornog uređenja,
б) izrađuje tehničku dokumentaciju, zavisno od zanimanja i smjera ili odsjeka lica koje traži licencu,
в) vrši reviziju tehničke dokumentacije, ili
г) gradi objekte, odnosno izvodi radove.

Svaka licenca je posebno izdana, tako da pojedinac može posjedovati jednu ili više licenci, u zavisnosti od oblasti u kojoj želi da djeluje. Lične licence su trajne i ne zahtijevaju periodično obnavljanje.

Licence za pravna lica

Da bi društvo iz Inostranstva pribavilo licencu u Republici Srpskoj, preduslov je da ima otvorenu poslovnu jedinicu. Osim toga, društvo mora imati zaposlene inženjere sa ličnim licencama, kao i određene reference i iskustvo u projektima. Poslovna jedinica sama po sebi ne predstavlja novo pravno lice, već koristi reference matične firme, što omogućava sticanje licence u skladu sa propisima.

U slučaju da društvo iz Inostranstva otvori d.o.o., to d.o.o. je novo pravno lice koje nema potrebne profesionalne reference i infrastrukturu (firma iz Inostranstva je u tom slučaju samo osnivač, ali društvo je novo pravno lice bez referenci, mašinerije i opreme, zaposlenih radnika i sličnog).

Licence za pravna lica omogućavaju društvu da vrši:

a) izradu dokumenata prostornog uređenja,
b) izradu tehničke dokumentacije,
v) reviziju tehničke dokumentacije,
g) građenje odnosno izvođenje radova i
d) energetski pregled zgrade.

Za razliku od ličnih licenci, licence za pravna lica izdaju se na period od 4 godine, nakon čega je moguće njihovo obnavljanje prema važećim propisima.

Osnivanje društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) jedan je od najčešćih oblika pokretanja poslovanja u Republici Srpskoj i šire. Ovaj oblik privrednog društva biraju preduzetnici koji žele jasnu pravnu strukturu, veću sigurnost u poslovanju i ograničenu ličnu odgovornost za obaveze firme.

Sam postupak registracije počinje donošenjem odluke o osnivanju i izradom osnivačkog akta društva. U dokumentu se određuju ključni elementi poslovanja, poput djelatnosti, visine osnivačkog kapitala, prava i obaveza osnivača te načina zastupanja društva. Potrebno je upisati društvo u sudski registar, što predstavlja pravni trenutak kada d.o.o. stiče status pravnog lica. Tek tada društvo može punopravno učestvovati u pravnom prometu – zaključivati ugovore, otvarati račune i zapošljavati radnike.

Postupak osnivanja traje u prosjeku od 7 do 10 dana, ukoliko je dokumentacija potpuna i uredna. Neophodno je pripremiti osnivački akt, odluku o imenovanju direktora, dokaz o uplati osnivačkog kapitala, kao i lične dokumente osnivača. Nakon predaje prijave nadležnom sudu i donošenja rješenja o registraciji, slijedi otvaranje računa u banci, prijava u Poreskoj upravi i, ukoliko djelatnost to zahtijeva, pribavljanje dodatnih dozvola.

Jedna od najvažnijih prednosti osnivanja d.o.o. jeste ograničena odgovornost. To znači da osnivači, u slučaju poslovnih gubitaka ili dugovanja, ne odgovaraju svojom ličnom imovinom, već samo do visine unijetog osnivačkog kapitala. Upravo zato se d.o.o. najčešće preporučuje onima koji planiraju ozbiljnije poslovne poduhvate, širenje posla ili saradnju sa većim brojem klijenata i partnera.

Osim sigurnosti, d.o.o. pruža i veću fleksibilnost u organizaciji poslovanja. Društvo može imati jednog ili više osnivača, a unutrašnje uređenje – od podjele dobiti do sistema odlučivanja – uređuje se internim aktima i ugovorima.

Ipak, važno je imati na umu da se poslovanje d.o.o. mora odvijati u skladu sa zakonskim propisima i uz vođenje poslovnih knjiga. Time se obezbjeđuje transparentnost i pravna sigurnost, ali i stvara povjerenje kod partnera i klijenata.

Samostalni preduzetnik (s.p.) predstavlja najjednostavniji oblik registracije poslovne djelatnosti. Ovaj oblik je namijenjen prvenstveno fizičkim licima koja žele da započnu posao brzo, uz minimalne formalnosti i niže troškove osnivanja.

Registracija s.p.-a je jednostavnija i brža u poređenju sa d.o.o., a sam postupak se svodi na prijavu djelatnosti u nadležni registar. Za razliku od društva s ograničenom odgovornošću, s.p. ne zahtijeva osnivački kapital, niti posebne osnivačke akte. Preduzetnik posluje pod sopstvenim imenom, a poslovanje se u najvećem dijelu oslanja na njegovu ličnu angažovanost.

Proces osnivanja s.p.-a traje u prosjeku od 7 do 10 dana. Neophodno je podnijeti popunjen obrazac za registraciju, priložiti ličnu kartu i potrebna uvjerenja iz nadležnih institucija, a nakon izdavanja rješenja izvršiti izradu pečata i otvaranje računa u banci.

Međutim, ključna razlika u odnosu na d.o.o. jeste odgovornost. Preduzetnik za obaveze svog posla odgovara cjelokupnom ličnom imovinom, što znači da su poslovni i privatni rizici povezani. Upravo zato se s.p. češće odlučuju oni koji planiraju manji obim posla, lokalnu djelatnost ili žele da testiraju poslovnu ideju prije nego što eventualno prerastu u složeniji oblik društva.

Prednost s.p.-a ogleda se u fleksibilnosti i nižim troškovima poslovanja. Knjigovodstvo je pojednostavljeno, a obaveze prema državi, iako postoje, manje su zahtjevne u poređenju sa društvom s ograničenom odgovornošću. Samostalni preduzetnik može brzo donositi odluke, mijenjati pravac poslovanja i prilagođavati se tržištu bez složenih procedura.

Ipak, prije donošenja odluke o osnivanju s.p.-a važno je dobro razmotriti poslovne planove, očekivane rizike i dugoročnu viziju. Za manje poslove s.p. je odličan izbor, dok za ozbiljnija ulaganja i projekte sigurniju opciju ipak predstavlja d.o.o.

Uznemiravanje na radnom mjestu nažalost nije rijetkost, a posljedice koje ono ostavlja na zdravlje i dostojanstvo zaposlenih mogu biti ozbiljne i dugotrajne. Upravo zbog toga u Republici Srpskoj je donesen Zakon o zaštiti od uznemiravanja na radu, koji jasno uređuje prava i obaveze i poslodavaca i radnika, te propisuje mehanizme zaštite.

Pod uznemiravanjem se podrazumijeva svako ponašanje koje može nanijeti fizičku, psihičku ili seksualnu štetu zaposlenom ili grupi zaposlenih. To može biti jednokratna situacija, ali i učestalo ponašanje koje stvara neprijateljsko i ponižavajuće okruženje. U praksi se ono najčešće ispoljava kroz prijetnje, uvrede, ponižavanje rezultata rada, uskraćivanje informacija, izolaciju ili postavljanje nerealnih rokova. Posebno osjetljiva kategorija je seksualno uznemiravanje, gdje je svako neželjeno ponašanje polne prirode jasno prepoznato zakonom kao zabranjeno.

I poslodavci i radnici imaju obavezu da se uzdrže od ovakvog ponašanja. Poslodavac, međutim, ima dodatnu odgovornost da organizuje radni proces na način koji sprječava uznemiravanje, da osigura zdravo i bezbjedno radno okruženje i da radnike redovno informiše o njihovim pravima i mehanizmima zaštite. Ako se desi šteta, poslodavac snosi odgovornost za postupke svojih radnika, ali ima pravo da naknadno traži regres od onog ko je uznemiravanje počinio.

Radnik koji smatra da je bio izložen ovakvom ponašanju može zatražiti zaštitu od poslodavca u roku od trideset dana od posljednje radnje. Poslodavac je zatim dužan da sprovede postupak i da ga završi u roku od petnaest dana – sporazumom ili obustavom postupka. Ako do dogovora ne dođe, radnik ima pravo da se obrati Agenciji za mirno rješavanje sporova ili da pokrene sudski postupak. Važno je naglasiti da je cijeli postupak hitan, povjerljiv i zatvoren za javnost, a sporazum koji se zaključi ima snagu izvršne isprave.

Kada ljekar medicine rada procijeni da uznemiravanje ugrožava zdravlje zaposlenog, poslodavac je dužan da odmah reaguje – premještajem uznemiravača ili njegovim udaljenjem sa radnog mjesta. Do sprovođenja tih mjera radnik ima pravo da odbije rad, ali i da prima naknadu plate. Pred sudom se može tražiti potvrda da je do uznemiravanja došlo, zabrana daljeg uznemiravanja, uklanjanje posljedica, kao i naknada materijalne i nematerijalne štete. Sud može naložiti i javno objavljivanje presude, i to na trošak onoga ko je uznemiravanje počinio.

Zakon pruža i dodatnu sigurnost zaposlenima time što zabranjuje bilo kakvu odmazdu. To znači da radnik koji pokrene postupak ne smije biti otpušten, premješten, proglašen viškom ili stavljen u nepovoljniji položaj zbog traženja zaštite. Isto važi i za svjedoke i sva lica koja učestvuju u postupku.
Nadzor nad sprovođenjem zakona vrše inspekcija rada i upravna inspekcija, a kazne za poslodavce koji ne poštuju propise su značajne – za pravna lica kreću se od 2.000 do 12.000 KM, dok su za odgovorna lica u rasponu od 200 do 1.200 KM.

Poruka zakonodavca je jasna – zaštita dostojanstva i zdravlja zaposlenih je prioritet, a uznemiravanje na radnom mjestu neće biti tolerisano. Za radnike to znači da nisu prepušteni sami sebi, dok poslodavci moraju ozbiljno shvatiti svoju ulogu u stvaranju sigurnog i zdravog radnog okruženja.

U poslovanju, ugovori su temelj sigurnih i predvidivih odnosa između poslovnih subjekata. Dobro sastavljen ugovor ne samo da definiše prava i obaveze strana, već i značajno smanjuje rizik od nesporazuma i finansijskih gubitaka. Za preduzetnike i kompanije u Republici Srpskoj, jasnoća, preciznost i poštovanje zakonskih propisa ključni su elementi svakog ugovora.

Prilikom sastavljanja ugovora, važno je definisati sve aspekte odnosa – od samog predmeta ugovora, preko odgovornosti i rokova izvršenja, pa sve do finansijskih uslova i načina plaćanja. Posebnu pažnju treba posvetiti rješavanju eventualnih sporova, uključujući mehanizme mirenja, arbitraže ili nadležne sudove, kako bi se zaštitili interesi svih uključenih strana. Takođe, ugovori u privredi često uključuju odredbe o garancijama, sigurnostima, intelektualnoj svojini, povjerljivosti i specifičnim pravima i obavezama koje su od značaja za poslovni odnos.

Savjeti za preduzetnike i kompanije uvijek uključuju pravnu provjeru ugovora od strane stručnog advokata, jer precizno definisani uslovi smanjuju rizik od sporova i omogućavaju dugoročno stabilno poslovanje. Fleksibilnost ugovora u pogledu budućih promjena, dokumentovanje izvršenja obaveza i poštovanje zakonskih normi dodatno doprinose sigurnosti i profesionalizmu poslovnih odnosa.

Nepotpuni ili nejasni ugovori, neadekvatno regulisani rokovi i obaveze, kao i neusklađenost sa Zakonom o obligacionim odnosima i drugim relevantnim propisima, mogu dovesti do finansijskih gubitaka i narušavanja reputacije firme. Stoga, pravno i stručno pripremljen ugovor nije samo formalnost – on je zaštita interesa i ključ za izgradnju povjerenja među poslovnim partnerima.